HURA!

05/06/2010

HURA!

Hrvatska umjetnička radna akcija!

Mi gradimo Žitnjak, Žitnjak gradi nas!

radna akcija uređenja centra predgrađa.
 

bonus: organoleptički performance (ne)poznati autor (nije H.Š.) - Grah uživo!

nositelji(ca)ma udarničkih značaka konzumacija posljedica performancea zajamčena

Vrijedi

25/10/2009

Umjetnost vrijedi.

Samo, treba moći prepoznati. I umjetnost i vrijednost. 

B.

Between you and me, Yukako Ando

30/06/2009

Žitnjak. Eh, Žitnjak. Velik i jak. Pojam. I ima tamo svega. Velika i mala preduzeća, oronule napuštene katedrale pokojne teške i lake industrije omraženog pretprošlog doba državne ekonomije i prošlog doba zornog sata povijesti ranog kapitalizma i prvobitne akumulacije kapitala zakonskim i kriminalnim sredstvima, novosložene staklenobetonske zgrade poslovnjače u naponu snage kao i oni što ih likom i djelom ispunjuju, spremna za oplodnju kapitala, male kuće i još manja dvorišta, mali potoci i još manji mostići, divlji parkinzi i oni pitomiji, asfalt i blato, kal i jal, veliki i mali ljudi. I ne nužno sve tim redoslijedom. Ima tamo svega.

Jedna je škola baš tamo izgubila primarnu funkciju, škola kolokvijalno, kao zgrada jer djeca idu u novu, veću i bolje uređenu, i prenamjenom dobila sekundarnu zadaću, biti ateljeom nekolikim osvjedočenim dovitljivcima, diplomiranim inženjerima likovnih umjetnosti koji već pet godina ovaj prostor pretvaraju u, kako sam naslov iznad ulaznih vrata koji posjetitelje pozdravlja, pomalo pretenciozno, ali iskreno, u maniri holivudskog brdskog natpisa, "centar periferije". I tek tamo ima svega. Od A do Ž.

Ateljei Žitnjak. A kad navratiš tamo, u te ateljee, u pogone, izravno u proizvodnju, mam se druga slika kaže.

Svih uzrasta, žanrova, stilova. Boje, oblici, platna, drva, metal, kistovi i špahtle, kotlovi, plamenici, pile, stege, turpije i elektromotori. Ima i ljudi. Onih domaćih, domaćih - domaćih i onih domaćih što iz vatre frcaju, i gostiju, gostiju - domaćih i gostiju - gostiju, čak i stranih. A sinoć je gost domaćin stranac, gošća domaćica strankinja bila Yukako Ando. Jedan međunarodni projekt, Eurocities - razmjena umjetnika, na relaciji Zagreb - Düsseldorf, doveo ju je u naš grad. Osačanka iz Düsseldorfa u Zagrebu. Na Žitnjaku.

Možda su njeni radovi naizgled kompleksni, ponekad strukturalno nejasni, ali ona je, kad vidim prijašnje radove, takva. Angažirana, sposobna prepoznati i detalje i cjelinu. I ne srami se to, pomalo čak voajerski pokazati. Njen žitnjački rad sublimiran je u par detalja koji su obilježili protekli mjesec u Hrvatskoj. Televizijski prizkaz randomiziranog vrćenja i zaustavljanja brojeva pored bunta listića za loto nedaleko od na zidu poslaganih gumica za brisanje u trobojnicu i šiljila iste dvodimenzionalne jednobojne forme, te velikog zida nasumišno prelijepljenog beskonačnom kalendarskom samoljepivom trakom spremnom za upisivanje blagdana i spojivih dana, potiče gledatelja s jedne strane na igru, sudjelovanje u finiširanju eksponata, a s druge strane pokazuje kako društvo u koje je svratila vidi žena odgojena u nama malo poznatom duhu radišnosti i poštivanja tradicija i hijerarhije, i koja i za svoje sugrađane Nijemce, nama Europljanima pojam marljivosti, kaže da su poprilično - lijeni.

Ali, ima toga još. Izgleda da je i malen praktični dio svojeg ranijeg rada "Brain-child Pot" donijela sa sobom na otvorenje pa je neizostavni, ovdje već i tradicionalni gastronomski dio izložbe, svojevrsna instalacija, intervencija u metabolizam posjetitelja i prijatelja, imala sinoć i dalekoistočnjački štih. Hrvatska je piletina jednim dijelom prije sraza sa vrelinom ulja ovijena mješavinom japanskog brašna i mljevenih začina, neke njihove vegete, male kulinarske tajne za velike majstore, a drugim je dijelom, nakon višesatnog boravka u kupki, mješavini korjenika, umaka i vina (omjeri i točan sastav poznati i autoru) vrlo blizak susret sa vibrafonolikim nadžarnim pločama dobile su konačnu jestivu formu. Jako jestivu. Čista organoleptička internacionala.

A da se ovaj prostor Ateljea Žitnjak stvarno etablirao na gradskoj mapi gastrolikovnjačkih manifestacija dokaz je i Brada, najviđeniji predstavnik posjetitelja koji ne propuštaju niti jedno događanje ove kombinacije hrane za dušu, oko i želudac. Sa naglaskom na ovo posljednje.

Među nama rečeno, izložbom "between YOU & ME" Yukako Ando na osobit način pokazuje ono što je i kako je vidjela vidjela u kratko vrijeme boravka u Hrvatskoj. A na nama je da se zamislimo jer iako nije apsolutni meritum, ovo je viđenje, uza sve regule lijepog ponašanja u odnosu gosta i domaćina, dokaz da Yukako, neopterećena pripadnostima ičemu osim ljudskom rodu, ima oštro oko i zaigran i bistar um, a njen rad angažiran, duhovit, ali i pomalo bolan baš kako to istina može biti. Takav da ga ne treba zaobilaziti.

(autor: Bolegr, tekst preuzet uz dopuštenje autora)