Iz obilja fotografija snimanih u krugu prijatelja poznanika i obitelji, u različitim prigodama i na različitim mjestima, Tomislav Pavelić izabire fotografije na kojima je zabilježen izravan pogled fotografirane osobe (ili jedne od fotografiranih). Svoj izbor autor obrazlaže slijedećim riječima:

''Gledati nekog i biti gledan, razmijeniti izravan pogled. Ishod je uvijek nesiguran - jednom će se dogoditi neizmjerno čudo zajedništva, drugi put će nas razdvojiti ravnodušnost. Ipak svi su izravni pogledi istiniti jer svjedoče mogućnost, ili nemogućnost, empatijskih odnosa koji nas stalno i iznova određuju, čine živim, sposobnim uzimati i davati, biti tu, za sebe i za drugog.''